O lovorikama

2 min


Nagrada Buker

 

Dragi čitaoče,

Ovu rubriku započinjemo sa ciljem da se upoznamo sa značajnim nagradama i dobitnicima pomenutih kako u regionu, tako i u Svetu. Kako je pre samo par dana dodeljena nagrada Buker, krenućemo sa njom.

Buker (The Man Booker Prize for Fiction), je jedna od najprestižnijih nagrada u svetu. Dodeljuje  se svake godine počevši od 1969. za najbolji roman objavljen na engleskom jeziku, a za nagradu konkurišu autori zemalja Komonvelta i Republike Irske. Delo mora da bude objavljeno u periodu od 1. maja prethodne godine, do 30. aprila godine u kojoj se dodeljuje nagrada.  Postoji i Man Booker International nagrada koja je dodeljena prvi put 2005. godine, a za nju mogu konkurisati svi autori sveta, a jedini uslov je da delo mora biti prevedeno na engleski jezik. Zanimljivo je da je u periodu od 1992. godine pa do 2017. postojao i Ruski Buker kao i činjenica da je za 40 godina postojanja Bukera, angloindijski pisac Salman Ruždi dobio nagradu Najbolji Buker, specijalno literarno priznanje za roman „Deca Ponoći“ ( kome ćemo se vratiti u nekom od narednih tekstova).

Vratimo se za sada u današnjicu i aktuelnom dobitniku nagrade Buker.

19. novembra žiri je jednoglasno odlučio da nagradu za 2020. godinu dobije Daglas Stjuart (Glazgov, 31.05.1976.) za debitantski roman „Shuggie Bain“, ističući da je pobednička knjiga izazovna, intimna i fascinantna, te da se svako ko je pročita neće više osećati isto. Kako je istaknuto, pobednički roman je predodređen da postane klasik. Sve to bi ne bi bilo ni malo čudno da nije jedne zanimljive činjenice. Ovaj prvenac Daglas Stjuart je pisao 10 godina, a pre objavljivanja odbijen je od strane čak 32 izdavača.

Stjuart je tek drugi škotski pisac koji se okitio ovom nagradom. Pre njega je to učinio još Džejms Kelman (Glazgov, 09.06. 1946.) sa knjigom „Kako je bilo kasno, kako kasno je“ („Howe late it was, how late“) za koju je dobio nagradu 1984.godine.

Radnja romana je smeštena u 1980.godinu u Škotskoj za vreme Margaret Tačer na vlasti, a sam roman je delom autobigrafski. Kao i Šugijeva, Stjuartova majka je umrla od posledica alkoholizma kada je imao 16 godina.  Siromaštvo, mizogonija, homofobija, zavisnost , sektaštvo su teme kojih se dotiče, ali iznad svega  akcenat je na ljubavi između majke i njenog sina. „Ova priča je o testiranju bezuslovne ljubavi, one vrste koja uvek iznova budi nadu i koju samo deca  osećaju prema roditeljima sa manama“ – kaže Stjuart.

Ostaje samo da vidimo koliko ćemo morati da se strpimo dok ovaj roman ne bude preveden i kod nas.

Janek Kirios


Podelite sa prijateljima!

2
2 points
Pestilence

0 Komentara

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Komentari

komentari

Powered by Facebook Comments

Translate »