RECENZIJA ROMANA KRALJEVSTVO NADE – Eric Johansson

7 min


Kraljevstvo NadeRECENZIJA ROMANA KRALJEVSTVO NADE

 

(Hangar 7, Zagreb 2020.)

 

Autor: Eric Johansson

 

Drevni Egipćani su verovali u „Maat“, idealni sklop ideja istine i ispravnog ponašanja. Svaki žitelj Egipta je bio dužan da doprinosi poretku „Maat“-a, počev od vladara (faraona) koji u svojim rukama držao administraciju i vojsku, do najsiromašnijeg seljaka koji je obrađivao zemlju i uzgajao stoku. Više od pet milenijuma čovečanstvo teži uspostavljanju idealnog sistema koji bi obezbedio sigurnost podanika ili građana (zavisno od oblika državnog uređenja). U okvirima idealnog poretka, vladali bi pravedni zakoni, koji bi osigurali bezbednost i miran život, ali ne bi ograničili slobode, omogućavajući ljudima ostvarenje njihovih želja. Zato je na početku američke revolucije, Tomas Džeferson u „Deklaraciji o nezavisnosti“ 1776. godine, napisao da je neotuđivo pravo čoveka „traženje sreće“, koje darovano od strane viših sila.

Osnovni motiv romana „Kraljevstvo nade“, nastalog iz pera mladog hrvatskog pisca Erica Johanssona (Leontina Čape Milenića) je uspostavljanje legitimnog poretka koji bi doneo slobodu i sreću stanovnicima zemlje Windir. Izvor nevolja u Windiru je Angus Mord, zli čarobnjak koji je nasilno prigrabio vlast uz pomoć Thanathosa (grč. „smrt“), demonskog boga ludila. Thanathos i Mord, u čijem keltskom imenu je takođe skrivena reč smrt, iskorenjuju vladajuću kraljevsku dinastiju i uspostavljaju vladavinu terora u Windiru. Jedini preostali član dinastije, mladi princ Wotan, od strane pristalica svrgnute dinastije biva skriven u Midgard (pojam iz nordijske mitologije koji označava, „srednju zemlju“, odnosno ljudski svet). Nakon smrti svog djeda i staratelja Huberta mladi Wotan, koga u Midgardu, tačnije u Švedskoj nazivaju Wilhelmom, vraća se u svoj svet i započinje borbu protiv uzurpatora Angusa Morda.

Tema mnogih romana iz žanra epske fantastike, počev od Tolkienovih dela („Hobit, „Silmarilion“ i „Gospodar prstenova“) je svrgavanje loših vladara-uzurpatora i dolazak na vlast pripadnika legitimnih dinastija. Ovaj motiv čiji se koreni nalaze u paganskoj keltskoj mitologiji i njenoj hristijanizovanoj varijanti – mitovima o kralju Arthuru i Svetom gralu, Leontin Čapo Milenić je obogatio mnogim finesama iz popularne kulture XX i XXI veka. Radnja romana „Kraljevstvo nade“ je izuzetno dinamična, pa čitalac ima utisak da mu pred očima promiču slike nekog akcionog filma, ispunjenog žestokim obračunima i iznenadnim obratima.

Pisac živopisno prikazuje scene žestokih borbi uličnih bandi, obračuna u krčmama, grupnih tuča i bitaka epskih razmera. U romanu nailazimo na česte dijaloge,  prožete humorom i zanimljivim dosetkama, koje čitaocu stavljaju osmeh na lice. Nasilje nije prikazano eksplicitno, već je umešno uvijeno u oblandu smeha. Zato scene borbi ne izgledaju previše violentno, pa roman slobodno, bez ikakvih ograničenja možemo preporučiti i mlađim čitaocima.

Nit koja povezuje mitske motive u romanu „Kraljevstvo nade“ sa detaljima iz savremenog sveta jeste sukob večitih principa Erosa i Thanatosa, odnosno života i smrti. Još od starogrčkih mitova, božanstvo Thanatos javlja kao ovaploćenje smrti i večitog mraka. Njegova sušta suprotnost je Eros, koji predstavlja princip ljubavi. U stvarnosti, pred pojedincem su oduvek postojale dve alternative: biofilna, usmerena ka životu i kreaciji, i nekrofilna, koja je usmerena prema smrti i destrukciji. Ovaj dualizam je bio predmet proučavanja u savremenoj nauci, počev od Sigmunda Frojda i njegove psihoanalize. Nešto kasnije, filozofi tzv. „Frankfurtske škole“, su dostignućima psihoanalitičke škole pokušali da objasne sociološke i istorijske fenomene XX. veka, naročito uspostavljanje autoritarnih poredaka u Evropi u periodu između dva svetska rata.

Zli gospodari Evrope iz savremenog doba, neodoljivo podsećaju na negativne junake epske fantastike, a njihovi restriktivni i diskriminatorski zakoni nalikuju na surove postupke izmišljenih zločestih negativaca. Ponekad, ne možemo da se otrgnemo osećaju da su veliki diktatori savremenici velikog Tolkiena, uticali da se sumorni politički procesi pretoče u redove epske fantastike. Ne možemo da se otrgnemo utisku da je i Leontin Čapo Milenić stvarajući svoje delo sa nadrealnim likovima bio dotaknut sumornom stvarnošću, koja ponekad prevazilazi i najmračnije strahote iz sveta mašte.

U romanu „Kraljevstvo nade“ zlo se predstavilo (rogatom) glavom i bradom, kao podsrekač kraljeubistva i prevrata. On je ironično umesto božanstvom smrti u romanu predstavljen kao vrhovni pokrovitelj ludila, na momente usudili bi smo se da kažemo i pravog delirijuma. Thanathos preko Angusa Morda ograničava ljudima mnoga prava i ugnjetava ih iz sebičnih razloga. Ovi razlozi se u materijalnom svetu oličavaju kroz povećanje poreza koji podanici moraju da plaćaju i ograničavanje raznih sloboda, ali iza svega stoji psihopatološka volja za dominacijom nad drugim ljudima. Kroz lik Angusa Morda jasno uočavamo da je gospodarenje nad tuđim životima najjača droga koja može postojati.

Sa druge strane, pozitivni likovi ovog romana svojom vedrinom oličavaju nagon života, tražeći svoje mesto pod suncem, slobodu i ljubav o kojoj maštaju. Njihov cilj je uspostavljanje onoga što bi Erih From, filozof „Frankfurtske škole“ nazvao „zdravim društvom“, a to je ona socijalna sredina u kojoj se svako ostvaruje radeći ono što najbolje ume i najviše voli (naravno, bez ograničavanja ostalih ljudi iz svoje okoline).

Ipak, pozitivni likovi nisu do kraja obojeni belom bojom, što donosi disbalans u klišeima o dualizmu dobrih i loših likova. Ovakvo predstavljanje junaka je izuzetno pozitivna strana ovog romana. To unosi dinamiku u radnju, ali prosto primorava čitaoca da se posle akcionih i komičnih scena zapita šta nije u redu sa pozitivnim junacima romana. Oni žive u zabranjenim šumama i dvorovima, ali po karakteru u potpunosti nalikuju na ljude koje svakodnevno srećemo na ulici, na poslu i u gradskom prevozu. Jedna od saveznica glavnog junaka, Andromaha, naslednica prestola zemlje Wigand, nije nimalo tolerantna prema svojim podanicima.

Takođe, podanici Windira nisu nimalo dobroćudni, što se vidi iz poglavlja, kada se zli vladar Angus Mord, maskira u siromašnog putujućeg maga. Tada se Angus susreće sa nimalo blagonaklonim Windircima, počev od dece, koja prema starijim osobama ne pokazuju nimalo poštovanja i saosećanja. Poučen negativnim iskustvom Angus Morg rešava da donese strože zakone. Iz tog poglavlja ne možemo a da ne izvučemo zaključak da loši ljudi ponekad i ne zaslužuju bolju vlast, što je učenjacima bilo jasno još u starozavetno doba. Tada je Bog neposlušnim vernicima namerno dodeljivao loše kraljeve koji bi ih kažnjavali zbog umnoženih grehova, nemorala i lenjosti. Čak i da ne postoje neke više sile, prisustvo većeg broja loših ljudi u društvu jednostavnom matematičkom projekcijom povećava njihovu mogućnost dolaska na rukovodeće pozicije. Sam Angus Mord je prizvao Thanathosa i sklopio pakleni dogovor sa njim, tražeći utočište od razjarene mase seljaka koji su ga progonili i ugrozili njegov život.

Eric Johansson
Eric Johansson

Vođeni legitimnim pretendentom na presto Wilhelmom Wotanom, odabrani junaci iz Zabranjene šume su rešeni da poboljšaju svoj položaj i uspostave bolji poredak, koji bi im garantovao sigurniji život i ostvarenje njihovih želja. U toj borbi mnogi padaju, kao žrtve na bojnom polju, ili usled smicalica Angusa Morda i njegovog zlog mračnog gospodara. U toj borbi čak i preživeli osećaju posledice, pa tako i sam glavni junak. Ovim nam pisac bez nimalo ustručavanja poručuje da za slobodu treba platiti neku cenu i podneti izvesne žrtve. Čitaocu posle toga ostaje neprijatan osećaj u ustima, ali to odvaja ovaj roman od ostalih dela sa klasičnim srećnim završecima.

Jedan filozof je rekao da se umetnost nalazi nizvodno od filozofije, a politika nizvodno od umetnosti, pa upravo zbog toga i sam autor ispisujući redove ovog romana ostao veran ovom poretku, koji politiku stavlja na najniži nivo ljudske intelektualne delatnosti, a naspram nje, u romanu je veoma naglašen ideal traženja sreće. Glavni lik nimalo nije zadovoljan svojom ulogom budućeg kralja, a njegova saveznica kraljica Andromaha, koja u svom dvorcu poseduje nebrojeno blago, takođe teži ostvarivanju svojih želja, koje nisu ukorenjene u materijalnoj prirodi. Ona je slika savremene emancipovane devojke slobodnih shvatanja. Andromaha ne želi da se uda za čoveka plemenite krvi već traga za idealnim partnerom bez obzira na njegov staleški položaj.

Autor romana pokazuje zavidno poznavanje istorije i književnosti drevnih naroda, što nam jasno govori da mu inspiracije nije manjkalo i da je ona ukorenjena u temeljnom obrazovanju koje sticano godinama vrednim radom, da budemo precizniji, čitanjem knjiga. Svako ko u svojim rukama bude držao „Kraljevstvo nade“ imaće utisak da se susreo sa proznom varijantom skandinavskih saga ili delima čuvenog Islanđanina Snorija Sturlusona. Junaci nose imena koja jasno asociraju na nordijsku mitologiju, a u manjoj meri je zastupljena i klasična starogrčka mitologija. Takođe, pored ljudskih likova, nailazimo i na pripadnike vrsta koje se sreću mitovima drevnih naroda (kentauri, krilati konji, fauni, orci, trolovi, patuljci, gnomi, zmajevi, vampiri…)

Nordijska mitologija je kako smo već naglasili zastupljena u većoj meri, čak se za naš svet upotrebljava skandinavski naziv Midgard („središnja zemlja“) i radnja biva smeštena u Švedsku. Glavni junak nosi ime Wotan, što je jedna od varijanti vrhovnog nordijskog boga iz Asgarda, Odina. U romanu se ime Odin koristi za označavanje vrhovnog božanstva u religiji Windira i Wiganda. Autor se svojski potrudio da njegovi likovi poseduju određeno religijsko i duhovno iskustvo, bez koga se ne može kreirati pripovedanje u epsko – fantastičnom okruženju.

Roman i pored svoje dužine, pokazuje složenu strukturu. Delo ima prolog i epilog, a unutar njega se nalazi pet dijelova, od kojih  je svaki naslovljen („Moć Prekrasnog Gospodara”,  „Tajne Zabranjene šume”, „Pothvat za krunom”, „Povratak u Wigand” i „Uzdizanje Kraljevstva nade”). Svaki od ovih delova je podeljen na manja poglavlja koja takođe imaju svoje naslove u koji jasno asociraju na događaje o kojima se govori u njima, a u prilogu na samom početku romana se nalazi i fantasy mapa koja prikazuje mjesta kojima junaci prolaze u svom pothvatu.

Na kraju, možemo da zaključimo da je autor u svoje delo utkao svoju veliku erudiciju i pripovedački talenat. Spoj ove dve njegove vrednosti daje delu kvalitet, koji će istinski poznavaoci epske fantastike prepoznati ubrzo posle prvih pročitanih stranica. Dinamična radnja zaokupira čitaoca odvodeći ga u imaginarne svetove koje je autor kreirao koristeći se svojim prethodno stečenim znanjem. Pažnja čitaoca će konstantno biti usmerena ka radnji romana od početka do kraja.

Roman se čita u jednom dahu i pruža nesvakidašnje iskustvo, tokom koga možete ostvariti dijalog sa socijalnom sredinom zbog aluzije na mnogobrojne društvene fenomene koje je autor vešto skrio između redova. Dakle, ovaj roman iz žanra fantastike vas neće potpuno preseliti na neko drugo mesto izvan naše stvarnosti, jer sam autor očito to nije ni želeo. Pisac nas znalački vodi kroz multiverzum sastavljen od ovog i nadrealnih svetova, naglašavajući da i u našem svetu postoje brojne opasnosti koji mogu biti strašnije od čudovišta iz bajki, mitova i legendi.

 

Izvor: autor Eric Johansson

Autor: Dušan Jevtić, profesor historije i autor fantasy romana Okultni savez Srbije.

 

 

Roman možete naručiti na linku:

 

https://www.hocuknjigu.hr/proizvodi/knjige/knjizevnost/znanstvena-fantastika-fantazija/kraljevstvo-nade

 

 

 


Podelite sa prijateljima!

War

0 Komentara

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Komentari

komentari

Powered by Facebook Comments

Translate »