#12 Pitanja za knjiske moljce – Bibliocitis

Bibliocitis

B: 1. U toj ljubavnom priči, knjige su mi prve namignule i ja sam se rastopio. Nisam mogao ostati ravnodušan na njihov šarm i zahvalan sam im što su mi se prve javile. Tako da su ipak one mene odabrale.

Što se tiče drugog dijela pitanja, mogao bih se poslužiti diplomatijom, ali biću iskren. Divim se svim upornim, kreativnim i uspješnim ljudima koji bilježe ili su bilježili ozbiljne rezultate u raznim sferama. Od Agate Kristi, preko Opre Vinfri, Nikole Tesle, Novaka Đokovića pa sve do Iris van Herpen i Melani Martinez.

B: 2. Da bih ga uopšte preporučio, potrebno je samo da me ne ostavi ravnodušnim. Mogu mi likovi biti bezveze, može stil pisanja da mi ne legne i da se mučim od prve stranice, može mi sama tema biti bolni kliše, ali ako u meni probudi onaj osjećaj, nakon kojeg moram zatvoriti knjigu i bar dvije minuti zuriti u plafon, mislim da sve ostalo (donekle) pada u vodu. Sve nule se ne mogu porediti sa tom jednom peticom, i knjiga je zaslužila da je svrstam u svoje preporuke.

B: 3. U posljednje vrijeme čitam baš sve, i u svakom žanru imam svoje favorite, ali fantastiku bih ipak stavio na tron, jer sam pomoću tog žanra zavolio čitanje, i ako sam ga u posljednje vrijeme malo zapostavio. Ups..

B: 4.  Rekao bih da tu nema pravila i da je to individualna stvar. Ono što je meni super, nekome će biti bezveze, što je sasvim normalno. Ali… (Ništa bez tog čuvenog „ali“…) Smatram da originalnost prva i najlakše ispliva na površinu, kako u svim sferama tako i u književnosti. Ono što se vidi po prvi put biće dočekano aplauzom ili nožem, ali pažnja, u oba slučaja, neće biti izostavljena.

B: 5. Uf. Gdje me nađe… Biću fin i reći, neka bude onoliko koliko potrošim na knjige u datom mjesecu, što može biti i puno i malo. To što dobijem, sve uložim u knjige, od kojih pravim sadržaj za društvene mreže i svima bude lijepo, ali meni najljepše. Ha-ha-ha. Ukopao sam se za sve moguće pare.

B: 6. Nemam naviku čitati neku knjigu više puta. Tako da ne postoji knjiga kojoj se stalno vraćam.

B: 7. Goodreads kaže da sam u ovoj godini (do momenta u kojem ovo pišem) pročitao 45 knjiga. Za to je odgovorna ogromna količina slobodnog vremena koju nam je izolacija nametnula, ali prethodnih godina brojka je bila manja, pa ćemo reći da u prosjeku pročitam oko 25 knjiga.

B: 8. Skoro sam počeo raditi u jednoj laboratoriji zbog čega sam mnogo srećan i zbog čega je knjiga pala u drugi plan, što sam i očekivao. Što je apsolutno i normalno. Vremenom se prioriteti mijenjaju. Kada nisam na poslu, i ne čitam, obično pišem.

B: 9. Definitivno je lakše pisati o stranim izdanjima. Kada su domaći autori u pitanju tu je velika odgovornost jer se mora jasno obrazložiti zašto mi se nešto svidjelo ili nije uopšte. Moram paziti da se nešto ne može protumačiti na više načina, u protivnom, eto meni pljuvačine u DM-u od autora čiju sam knjigu komentarisao. Do nekog Džejmsa, Huang Hoa ili Đi Pin Džua, moje komentar neće doći sigurno.

B: 10. Isključivo sam odlučujem šta ću čitati i niko mi ništa ne može nametnuti da čitam, ako me to ne zanima. Javljaju mi se autori koji izraze želju za saradnjom ali ako knjiga nije nešto što mene zanima… Sorii… ali više sreće kod nekoga koga to zanima. Kulturno se zahvalim na ukazanom povjerenju i to je to.

B: 11. Najbolje „opipljivo“ što mi se desilo jesu ljudi sa, i van bookstagrama, koje sam upoznao i izgrlio, i među kojima sam stekao mnoga prijateljstva, koja će trajati. Najveći „neopipljivi“ šok desio se prije godinu dana, kada mi se javio Disney i pohvalio moje slike sa Disney motivima, da bi jednu čak i podijelio na svom profilu.

B: 12. Bilo je par neprijatnosti koje sam doživio od strane pisaca i pojedinih pratilaca, kojima neću pridavati mnogo na značaju. Samo ću reći da nisu naučili poštovati tuđe mišljenje.